17 May 2011

Bosnian Pita with Nettle Leaves ..or, Spring in My Birth Town



For years and years I was dreaming about visiting to my birth town in spring. I wanted to see all my backyard (fruit)trees in full bloom. A lot of beautiful memories from this garden I carry with me; climbing trees pretending to be all sorts of super heroes from that time, running barefoot through deep snow every night in winter time to 'wash our feet' as my father would suggest, having street children for fruit harvest in autumn...
And there I was, with my open hart, breathing in every little scent that could recall beautiful memories. I was sad that I couldn't find some of my favorites. A lot of them were damaged during the war. But, little trees that I left 19 years ago, weren't babies any more, are still there offering beautiful blooms in spring, shades in Summer, fruit in autumn and most memorable 'crystal' scenes in winter, when rain and low temperatures coat them in ice and put on an unforgettable art display.
Spring is also time when certain 'natures' food is available. After long winter, our body is craving some highly nutritious food, like Stinging Nettle, for example.

Stinging nettle (Urtica Dioica)has a flavour similar to spinach when cooked and is rich in vitamins A, C, iron, potassium, manganese, and calcium. Soaking nettles in water or cooking will remove the stinging chemicals from the plant, which allows them to be handled and eaten without incidence of stinging.
Extracts can be used to treat arthritis, anemia, hay fever, kidney problems, dandruff, prostate problems, and pain.
Recipe:
Harvest Nettle (young tips only) using thick gloves. Boil water in pot, put nettle inside and cook for a couple of minutes. Drain and cut finely (like spinach). Oil and salt according to your taste; Ricotta or Fetta can be added and mixed.
Follow my recipe for 'Bosnian Pita'. Enjoy!




Pita od Žare/Koprive ili Proljece u mom rodnom gradu

Godinama sam mastala o tome da posjetim moje rodno mjesto u proljece. Zeljela sam da vidim moje dvoriste, moje vocke sa rascvjetalim krosnjama.
Mnogo lijepih memorija iz moje baste nosim sa sobom; Penjanje po drvecu, zamisljajuci razne scene iz tadasnjih filmova (Sandokan!),zimsko trcanje bosonog svako vece kroz snijeg 'da operemo noge' kako bi moj tata rekao, sazivanje djece iz komsiluka kada je vrijeme berbi...
I stigla sam... sa sirom otvorenim srcem, udisuci svaki najmanji miris koji je mogao probuditi uspomene. Na zalost, par mojih najdrazih stabala nisam pronasla. Stradali su u ratu; ali, mlada stabla koja sam ostavila prije 19 godina vise nisu bili 'bebe'. Porasli su da svojim' cvjetovima krase dvoriste u proljece, pruze hlad ljeti, a zimi, kada kisa i hladnoca udruze svoje moci i daju svoju umjetnicku postavku, zablistaju u svom punom 'kristalnom' sjaju.
Proljece je vrijeme kada je odredjena 'prirodna' hrana pristupacna. Poslije duge zime, tijelima je potrebno dosta vitamina i minerala koji se mogu naci u prirodi; npr - izdanci zare / koprive.

Zara / kopriva (Urtica Dioica)Ima ukus slican spinatu. Bogata je vitaminima A i C, te zeljezom, kalcijumom, fosforom i manganom. Kuhanjem listova otklanjate hemikalije koje izazivaju osjecaj opeklina na kozi (tkivu).
Koristi se u lijecenju artritisa, anemije problema sa prostatom i bubrezima, otklanja perut, ublazava bol...
Recept:
Uberite mlade vrhove zare, koristeci deblje gumene rukavice. Prokljucajte vodu u serpi, ubacite zaru i kuhajte par minuta. Ocijedite i isjeckajte kao sto biste spinat. Dodajte ulje i soli po ukusu; obicni sir ili feta mogu biti pomijesani po zelji.
Slijedite moj recept 'Bosansku pitu'Uzivajte u zdravoj i ukusnoj hrani!

16 comments:

  1. O kako volim ovo..samo da nadjem negde ovu okruglu tepsiju.Koprivu imam u basti i bas je maksimalno koristim.Znam kakvo je osecanje kad posetis mesta o kojima sanjaris.Vidim i ti si imala lepo detinjstvo.Znas, ja jos uvek kad sam u nekoj staroj zgradi sa antckim namestajem zamisljam ko su bili ljudi koji su tu ziveli i kako su provodili dane:)

    ReplyDelete
  2. U tvojim riječima osijeća se velika nostalgija za rodnim gradom. Pite obožavam, tvoja izgleda odlično!
    Puno pozdrava.

    ReplyDelete
  3. Divna pita puna okusa i mirisa.

    ReplyDelete
  4. Da, pita je zaista divna, ali da nije uvoda onda bih se na njoj zadržala, ovako...
    U tvojim rečima vide se sećanja koja i danas bude tvoj život... Toliko čeznuti za rodnim krajem i tlom po kojem si trčkarala, kao mali zvrk, otkriva mnogo o tvom srcu...
    Divna si međ' beharom...
    Uspomene - sve se pretvara u uspomene, mi odabiramo dal' ćemo ih prigrliti il' odbaciti.
    O žari mi ne pričaj ništa, kad se samo setim koliko puta sam noge ožarila o nju, kao dete, dođe mi od muke opet da plačem, al' volim je i zato joj se uvek vraćam:)))
    Pooooozdrav

    ReplyDelete
  5. Pita izgleda fenomenalno! Obožavam koprivu i pripremam ju na razne načine, ali u piti još nisam. Posebno me veseli i recept za tijesto. Odličan uvodni tekst!

    ReplyDelete
  6. Više ništa nije kao što je bilo pa ni naši rodni krajevi, nažalost!
    Ipak se nadam da si napunila baterije a pita je fenomenalna. Ja volim sve pite ali nekako mi je favorit zeljanica u koju spada i ova s koprivom!

    ReplyDelete
  7. Prekrasan post... nostalgican, pun ljubavi... A pit je divna! Ja nazalost nisam u mogucnosti ovdje nabaviti koprivu, ali se pita zeljanica rado sjecam, iz djetinjstva!

    ReplyDelete
  8. nunca he cocinado con ortiga debe serv muy rico,la flor es increíble de linda el color y su forma,cariños.

    ReplyDelete
  9. Prekrasnan post Jasna! Sigurno je to sve pokrenulo lavinu sećanja, ali onih lepih.

    Koprivu nikada nisam spremala. Ali nikada. Ovu Bosansku pitu sam merkala ali nikako da razvučem kore. Moraću da probaj jednog dana na mom stolu, onako kad sam sama da mi se suprug ne smeje. Odličan stari recept! Kopriva se vraća u modu.

    ReplyDelete
  10. Lijep je tvoj rodni kraj. Nisam imala prilike probati pitu od koprive, vjerujem da je izvrsna!

    ReplyDelete
  11. jako lijep i dirljiv post, mogu samo zamisliti navalu osjećaja kada nakon dugo vremena i izdaleka dođeš u rodni kraj. Tražiš sve ono što si ostavila, a sve to je danas drugačije. Ipak, doma je doma :)
    Pita je super, ja već godinama krećem napraviti nešto od koprive pa evo još nisam.

    ReplyDelete
  12. Nikada nista od zare jela nisam !!!
    Ta zara mi je bila toliko mrska,jer smo mi imali svakakvih zivotinja izmedu ostalog i male gusice i pacice,koje je moja pok/ baka hranila zarom,koju prelije vodom isjecka i doda neku zitaricu,ali ne sjecam se koju!!!,cesal bih se ja cijeli dan od zare,mi smo zvali kopriva,ali eto nisam znala da se i jede,mozda da je netko od mojih napravio hranu,mozda bi i jela ,ali ovako...neka ostane samo upomena na ceskanje :)

    ReplyDelete
  13. Divan post od jedne divne osobe...ne znam zasto ali uzburka osjacanja...nemoguce je ostati ravnodusan...koprivu inace obozavam na sve nacine i bas danas sam je brao i supruga sprema pitu,koju ovdje zovemo ,prisnac,...to je pita umucena sa kukuruznim brasnom,koprivom,kiselim mlijekom i vodom,te na kraju pecenja se zalije mlijekom, naravno...neopisivo koliko volim takve stvari...pusa lijepa Jasna.

    ReplyDelete
  14. @ Arze
    Zbog komentara kao sto je tvoj, ja pisem blog...Znam da ce se s vremena na vrijeme pojaviti osoba koja slicno razmislja i osjeca, koja cijeni prave stvari u zivotu , pronaci me, ostaviti divan komentar i uljepsati mi dan!
    Lijep pozdrav tebi i tvojoj dragoj supruzi, voljnoj da nastavi tradiciju 'nezaboravljanja' starih recepata koji zivot znace.

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...